Prva nagrada za 2008. godinu

Ana Horvat

izložba 2

Prije i poslije, 2005.

trokanalna video instalacija; video projekcije: 14’32’’ (Operacija liposukcije), 13’41’’ (Korekcija nosa), 11’12’’ (Povećanje grudi); staklene posude, poliestersko punilo, tekstil, voda; tekstovi izjava izmišljenih pacijenata i liječnika; dimenzije promjenjive

Obrazloženje žirija

Proces izvođenja plastičnih operacije umjetnica precizno simulira na krpenim lutkama. Prezentacija se sastoji od video snimaka operacija, uzoraka „tkiva” uklonjenih tijekom operacija, implantata ugrađenih u dojke tijekom operacije povećanja grudi, fotografija prije i poslije operacija, te tekstova, „izjava” operiranih osoba o razlozima zahvata i reakcijama na postignute rezultate. U prikazivanju tijela kao nečeg što se može prekrojiti i same operacije kao „blesave dječje igre”, autorica ukazuje na ljudsku taštinu i usmjerenost na vanjštinu: „Kirurško umijeće i činjenica da se tijelo može prekrajati me u isto vrijeme fascinira – zato što je to moguće i tijelo ima sposobnost zacjeljivanja – i isto tako užasava uplitanjem u prirodu zbog površnog pristupa osobnim problemima. Pojedinci dopuštaju agresiju na svojem tijelu i izlažu se boli da bi se učinili prihvatljiviji sebi i drugima. Tužno i smiješno. U stvari, jadno.”

Obrazloženje žirija

U radu, naslovljenom Prije i poslije, iz 2005. godine, koji se sastoji od tri videa, lažnih uzoraka tkiva, te izjava izmišljenih pacijenata i izmišljenih liječnika, Ana Horvat ismijava ljudsku taštinu i pomodnost onih aktivnosti koje ljudi poduzimaju kako bi mijenjali ono što im je prirodno dano: naime, izgled.

Smrtno ozbiljna, obučena u jednoga od liječnika koji krpenu lutku „operira”, umjetnica otklanja masno tkivo, smanjuje nos ili povećava grudi. Dok gledamo kako šefljom vadi vatu iz krpenih slojeva, smijemo se, paradoksalno, nad tugom koja zaokuplja onog promatrača koji shvaća da je davno prijeđena ona granica, koja ljudsko biće odvaja od lutke, na kojoj je moguće učiniti baš sve. Ana Horvat ne čini ništa drugo od onoga što velik broj ljudi čini samima sebi sve češće. Ponekad čak i nekoliko puta, kad se radi o neuspjehu prvobitne operacije. U tom slučaju hvata nas već neka nelagoda i počinjemo otklanjati pogled i od lutke i od teksta kojim umjentica fingira stvarno stanje stvari. Istovremeno ostajući na razini mimezisa – oponašanja stvarnosti, priklanjajući se preciznosti izvedbe, umjetnica nas privodi postupku karikiranja – prelazeći u tekstovima i uzorcima tkiva na postupke pretjerivanja i sarkazma.

Ana Horvat, ukratko, na Natječaj posvećen vezi umjetnosti i tehnologije, reagira radom koji se bavi odnosom ljudi i tehnologije, progovarajući o stvarnosti umjetnošću: ili onom tankom granicom koju umjetnost odvaja od „blesave dječje igre”, kako sama umjetnica naziva svoj umjetnički postupak. Ostajući pritom zahvaćena vječnom dilemom suvremenog društva: površno bavljenje izvanjskim ili nastojanje na popravljanju unutrašnjeg.

Stručno povjerenstvo:

Snježana Pintarić, predsjednica, ravnateljica MSU Zagreb i viša kustosica; Peter Pakesch, zamjenik predsjednice, kustos i ravnatelj Universalmuseum Joanneuma u Grazu; Alanna Heiss, kustosica i osnivačica Centra za suvremenu umjetnost P.S.1 u New Yorku; Ivan Kožarić, umjetnik; Sandra Križić Roban, kustosica i viša znanstvena suradnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu; Tihomir Milovac, muzejski savjetnik i voditelj Eksperimentalno-istraživačkog odjela MSU Zagreb; Hrvoje Turković, profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Zatvori

izložba 2

MSU ZAGREB

Avenija Dubrovnik 17
10000 Zagreb, Hrvatska

UTO–NED: 11–18 sati
SUB: 11–20 sati
PON i praznici: zatvoreno