Tihomir Matijević

Platon gleda Simpsone, 2017.

instalacija (poliesterska skulptura, drvene letve, kokice); promjenjive dimenzije

Putem djela, poput vrijednih Platonovih šukun-šukun-šukununuka, zapitajmo se ponovno, po tisućiti put – kako sagledavamo svijet? Čini mi se da se odnos umjetničkog djela i stvarnosti očituje ponajviše u portretu. Portreti Simpsona odmaknuti su od realiteta životnog prostora, nemaju svojeg referenta u stvarnosti, proizašli su isključivo iz mašte autora. Dakle, portretiranje osobe utemeljeno je na stvarnosti i iz nje crpi svoj materijal, ali koje stvarnosti?

Sviđala mi se ideja portretirati nekog tko nikad nije postojao, a opet, njihovo postojanje ne možemo zanijekati. Zanimaju me više u filozofskom i estetskom smislu, kao slika i pojam, nego u okviru kulturalne ili književne analize. Riječ je o slikovnom prevođenju, iz jednog medija ili umjetničke discipline u drugu, iz jedne kulture u drugu, iz animacijske karikature u barokni realizam. (Tihomir Matijević)

 

 

foto: Ana Opalić

Obrazloženje žirija

Zatvori