Druga nagrada za 2016. godinu

Davor Sanvincenti

izložba 10

Nedefinirana divljina, 2014/2015.

multimedijalna instalacija; HD video (c/b, zvuk, trajanje: 1’02’’, petlja), 16 mm film (c/b, zvuk, trajanje: 40’’, petlja), 16 mm projektor (objekt), 3 polaroida, uokvireni footage, tekst na zidu

Obrazloženje žirija

Nedefinirana divljina započinje očišćenim i animiranim komadićima 16-mm filma iz 1950-ih s 57 frameova u 2 sekunde koji se vrte u loopu i prikazuju osobu sa štapovima u rukama i ogromnim teretom na leđima. Lijevom rukom štiti glavu, dok se desnom probija kroz snijeg. U prirodi, u borbi protiv prirode. Nasuprot njemu, 16-mm snimka planine čija gornja polovina nestaje u oblacima. Naracija se poigrava odnosom veličina, blizine i udaljenosti.

Videozapise prati zvuk vjetra. Između njih rukom su ispisani natpisi na zidu, izvaci iz djela Walden, američkog književnika, pjesnika i filozofa Henryja Davida Thoreaua. Slijede tri crno-bijela polaroida, pejzaža. Prvi, iz serije Prije prvog svjetla, snimljen je prije zore, drugi za dana i treći u predvečerje.

„Preduhitriti ne samo svitanje i zoru nego, ako je moguće, i samu prirodu! Nikada, doduše, nisam fizički pripomogao suncu da svane, ali bilo je izvanredno važno samo prisustvovati svitanju.”

Neumitnost Sunca. Projektor s okruglom maskom projicira žuti krug. Sunce. Svjetlo žarulje u projektoru koje gledatelju omogućuje da vidi sadržaj filma odgovara sunčevoj svjetlosti koja svijetu daje da bude vidljiv oku.

Obrazloženje žirija

Rad Davora Sanvincentija na prvu se može doimati kao vrlo hermetično i složeno djelo. Moguće je da sam zatočen u klasičnoj estetici kontekstualne umjetničke prakse u kojoj su pozadinsko znanje i dodatna obrazloženja njezina konteksta i imanentne logike na neki način ključna kako bi se pronašao pristup skrivenom blagu intelektualnog užitka, logičke oskudice i genijalne misli.

Ali zapravo, djelo ne koketira s takvom tajnovitošću. Ono je doista osjetilno. Mnogi znakovi, tragovi i nagovještaji, kao u igri skrivača, otkrit će i objelodaniti prilično poetično raspoloženje. Rad se sastoji od 16 mm crno-bijelog filma, found footage materijala, od samo 57 sličica. Tu je i ponovna animacija filma, u kojoj je prikazana osoba koja se probija kroz snažnu oluju s teškim teretom na leđima. Rad čine i zamućene fotografije krajolika i prirode snimljene polaroidom, različiti rukom pisani tekstovi na zidu i projekcija svjetlosnog kruga koji nalikuje suncu nekog solarnog sustava. Rad sam po sebi izgleda kao mali svemir.

Svaki pojedini element može funkcionirati kao prag i pružiti pristup jezikom, kratkim filmom u loopu, fragmentima filmske snimke, trima instant fotografijama, dodatnim filmom koji prikazuje planine ili svjetlosnim krugom.

Taj je rad iznimno djelo formalno iznimne prezentacije – ne poigrava se estetikom svakidašnjice, nego definira jedinstven umjetnički prostor kao vrstu osjetilne komunikacije koja uvelike izmiče jeziku. To je poziv za osjetilnom i otvorenom umjetnošću koja nije ograničena na jezik ili prenošenje u riječi. Djelo ne nastoji postići tautološko savršenstvo istinskih prijedloga, nego stvara osjetilno polje. Ono je situacija koja je otvorena za različita čitanja, različite zamisli, različite emocije i raznolikost općenito. To je izvrsna umjetnost – ona koja otvara um, ruši predrasude i omogućuje iskusiti stvarnost u novom i drugačijem svjetlu.

Stručno povjerenstvo:

Snježana Pintarić, predsjednica, ravnateljica MSU Zagreb, muzejska savjetnica; Katrin Bucher Trantow, viša kustosica, Kunsthaus Graz; Nataša Ivančević, zamjenica ravnateljice i muzejska savjetnica MSU Zagreb; Ivan Posavec, fotograf i diplomirani snimatelj; Rainald Schumacher, kustos i direktor, Office for Art, Berlin.

Zatvori

izložba 10

MSU ZAGREB

Avenija Dubrovnik 17
10000 Zagreb, Hrvatska

UTO–NED: 11–18 sati
SUB: 11–20 sati
PON i praznici: zatvoreno