Instalacija se sastoji od velikog zastora, nekoliko uokvirenih objekata, te zapisa i eksperimenata s crvenom bojom. Umjetnik za izložbu sam proizvodi boju na tradicionalan način, tehnologijom koja postoji od davnih vremena, a njome su se služili još Azteci i Maje. Za proizvodnju male količine organske karmin crvene boje, potrebno je uništiti više od 150.000 ženki kukca košenila (Dactylopius coccus) koji živi na kaktusu Opuncia u Meksiku. Vujičić će napravom, izumljenom za postupno bojanje koju utkiva u zastor skrojen po uzoru na onaj u venecijanskoj bazilici Santa Maria della Salute, evocirati ne samo simbolične konotacije kojima se kroz stoljeća bogatila crvena boja (ljubav, strast, revolucija, nasilje, seks, svjetovna i politička moć…), nego će se obračunavati i s vlastitim stavovima povezanim s bojom koja se krije u rumunjskoj riječi Roşu (crveno), majčinu prezimenu.