Tea Ivković

Arhiv praznine, 2017.

instalacija (flaks, prozirni najlon, pleksiglas); promjenjive dimenzije

Stan je postao medij – moj dnevni boravak, osobni prostor. Stolica, stol, krevet i ormar nisu prisutni, već prikazujem naznake njihovih fizičkih formi u prostoru koji aludira na mentalni prostor napuštenih ideja. Namještaj prekrivamo kako bismo ga zaštitili od samog učinka vremena.

Često moramo otpustiti ideje i one tako ostaju nevidljive, a vidljiv ostaje samo čin odustajanja. Vrijeme ima isti učinak unutar mentalnog kao i fizičkog prostora. Kao što elementi blijede, bivaju prekriveni prašinom, tako je i prostor ideja podložan zaboravu. Čin zaborava nametnut je kao posljedica eksternih faktora materijalne neimaštine. Fizički prostor napuštenih elemenata prezentiran je kao analogija mentalnog prostora napuštenih ideja.

Prazno nije prazno. U ništavilu ispod obrisa namještaja materijalizirala se ideja ovih radova. (Tea Ivković)

foto: Ana Opalić

Obrazloženje žirija

Zatvori